Internacionalna pomoć za radnike iz Bosne i Hercegovine: Naša solidarnost sa borbom slobode Bosne i Hercegovine 1992-95

Pisatelj Michael Pröbsting, Revolucionarne-Komunističke Internacionalne Težnje (RCIT), 11.2.2014, www.thecommunists.net

U našoj rezoluciji „Sieg für die bosnische Revolution (Za uspjeh bosanske revolucije)“ smo obuhvatili naš stav tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. „RCIT (odnosno naša prethodna organizacija) je branila uvijek bosanski narod protiv genocidnog rata, koji je učinjen i počet sa strane srpskih (i hrvatskih) nacionalističkih sila u 1992. godini. Ovaj rat je donio neiskazanu patnju za bosanske Muslimane i one Srbe i Hrvate, koji nisu podržavali nacionalno podjeljenje Bosne i Hercegovine od strane srpskih i hrvatskih šovinista. Prema jednom izvještaju iz 2008. godine, koji je dao voditelj bosanske delegacije u Ujedinjenim Nacijama o ratu 1992. do 1995. godine, su ubijeni 200.000 ljudi, među njima 12.000 djece, oko 50.000 žena je bilo silovano i 2,2 miliona su bili prisiljeni da izbjegnu iz države sa 4 miliona stanovnika! Mi smo osudili reakcionarsku bosansku vladu Alije Izetbegovića, koja – kao i birokracije ostalih republika – težila uvesti kapitalizam i nije uspjela obraniti bosanski narod protiv šovinističkih agresora. Mi smo podržali nacionalnu borbu za slobodu od strane bosanskog naroda kroz internacionalnu pomoć i spojili smo to sa perspektivom jedne multi-nacionalne radničke Republike u Bosni i Hercegovini kao dio jedne socijalističke balkanske Federacije. Osuđivali smo američke i evropske imperijaliste, koji su onemogućili bosanski otpor uvođenjem embarga oružja i suradnjom sa srpskim šovinistima, kada je general Mladić organizirao masovno ubistvo nad 8.000 muslimanskim muškarcima u Srebrenici u Julu 1995. godine. Mi smo bili dio "Pomoći za radnike" – jedne kampanje, koja je lijekove, odjeću, itd. dostavljala radničkim familijama u Tuzli i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Mi smo podržavali dostavu oružja i internacionalnim oslobodilačkim brigadama za bosanski otpor i osuđivali bombardovanje NATO-a ljeti 1995. godine. Bombardovanje je zaustavilo bosanske vojne snage da vrate teritorije, koje su izgubili u prvim ratnim godinama. Kratko rečeno, RCIT je podržavala – za razliku od puno njih navodno marksističkih grupacija – pobjedu bosanskog naroda i neuspjeh reakcionarskih srpskih šovinista i kombinovala to sa perspektivom jedne socijalističke balkanske Federacije.“ (RCIT: Za uspjeh bosanske revolucije! Radnici i omladina: Stvorite odbore i ugrabite vlast! Raširite revoluciju na čitav Balkan! Za jednu socijalističku Federaciju balkanskih naroda!, 9.2.2014, http://www.thecommunists.net/home/deutsch/bosnien-voran-zur-revolution/)

U ovom članku ćemo kratko obavještavati o našem djelovanjem u organizaciji internacionalne pomoć za radnike „International Workers Aid“ (IWA), za vrijeme 1993. do 1995. godine. Bila je to široka kampanja stvorena od članova sindikata i lijevim organizacijama, koja je počela ljeti 1993. Skupili smo hranu, lijekove i odjeću i dostavili smo ih kamionima Tuzli. Tuzla je bila srce multi-etničkog bosanskog otpora radničke klase protiv srpske šovinističke milicije za vrijeme oslobađajučkog rata od 1992 do 1995. U ovo vrijeme Tuzla je imala 140.000 stanovnika i 70.000 izbjeglica. Ova kampanja je pokrenuta u Škotskoj i raširila se u kratkom vremenom u jedanaest zemalja, pod njima su bile skandinavske zemlje, Austrija i Italija.Prethodna organizacija RCIT-a („Liga za jednu revolucionarsku-komunističku internacionalu“) je bila od početka dio IWA-kampanje u više europskih zemalja. Pisatelj ovog članka je bio koordinator ove kampanje u austriji.

Ova kampanja je dobila veliku podršku sa strane puno sindikata. U Velikoj Britaniji je podrška došla sa strane sindikata štampara, naftaša, transportnih radnika, rudara, lučkih radnika i novinara. Isto tako su bili belgijski sindikat metalaca, francuski CGT, različiti lokalni i mali sindikati u Njemačkoj i Austriji, nezavisni savez sindikata u Hrvatskoj kao i slovenski sindikati dio kampanje.

Prvi konvoj IWA-e je stigao 7. septembra 1993 u Tuzlu i dovezao je 18 tona robe za humanitarnu pomoć. Ovo nije bilo puno u ovakvim uvjetima, ali je veoma ohrabrivalo stanovnike Tuzle.

Nećemo kriti da je bilo i političkih slabosti u osnovima IWA-kampanje. Falila je bistra politička internacionalna i anti-imperijalistička perspektiva. Na jednoj internacionalnoj konferenciji u jesen 1993. godine u Mančesteru (Manchester) sam prisustvovao kao delegat za austrijski IWA-komitet. Dok neki naši prijedlozi su bili primljeni, sljedeća dva su odbijena bila. Predložio sam rješenje „Za ukidanje embarga oružja protiv Bosne i Hercegovine!“ i „Odlazak UN-vojnika iz Bosne i Hercegovine!“. Shvatili smo da je bosanski otpor najviše ovisio o imperijalističkom embargu oružja, jer je hitno trebao oružja, da bi spriječio ubijanje u genocidnom ratu od strane srpskih (i hrvatskih) fašista. Mi nismo imali iluziju o natraznjačkoj ulozi trupa UN-a, koja je postala očigledna u Srebrenici i drugim mjestima širom zemlje.

Ipak je bila internacionalna pomoć za radnike dojmljiv primjer za internacionalnu solidarnost radničke klase sa bosanskim narodom, koji je doživio najžalosniji genocid u Europi od Drugog svjetskog Rata. RCIT je ponosna na činjenicu da je bila dio te kampanje.